Trener – natjecatelj – roditelj

Svaki trener, bez obzira koliko mu/joj je to namjera ili nije, odgojno djeluje na svoje sportaše. Ukoliko to čini ciljano i ako su zadovoljene neke poželjne pretpostavke (npr. adekvatna razina kognitivne zrelosti sportaša, visoka motivacija, pozitivna motivacijska klima u ekipi/klubu i suradljivost roditelja) može se reći da postoje optimalni uvjeti za odgojno djelovanje na mladog sportaša. Uz obitelj i školu u kojima sportaš svakodnevno provodi najviše vremena, sportsko okruženje, za sportaša važan društveni kontekst, također ima značajan odgojni utjecaj. Tu je trener, kao autoritet, uzor i model, najutjecajniji faktor koji kroz odnos sa mladim sportašem i pedagoški djeluje.

Odgojno djelovanje u sportskom okruženju može promatrati kroz:
a)      utjecaj na oblikovanje moralnih vrijednosti sportaša;
b)      utjecaj na razvoj sportaševih socijalnih vještina;
c)      utjecaj na razvoj navika, radne discipline i sl.

12321132_10156298220660182_7330739672173736673_n
Oblikovanje moralnih vrijednosti sportaša

Moralno rasuđivanje i moralno ponašanje razvijaju se kod djece ovisno o njihovoj socijalnoj okolini i osobnim iskustvima. Za učenje moralnih postupaka odgovorna su dva procesa: potkrepljenje (npr. nagrada, pohvala), koje povećava vjerojatnost pojave poželjnog, i kazna, koja smanjuje ispoljavanje nepoželjnog ponašanja. Treći važan faktor je učenje opažanjem. Djeca postepeno uče o posljedicama određenog ponašanja, te ih koriste i sami za upravljanje vlastitim ponašanjem (npr. sportaš koji prima pohvale i sam sebe pohvaljuje kako bi ustrajao u nekom napornom zadatku).

Trener predstavlja model koji pokazuje moralno poželjna ponašanja, ističe neke moralne vrijednosti i upravlja ponašanjima mladih sportaša pomoću sustava nagrada/pohvala i kazni/pokuda. Istraživanja pokazuju da postoji niža razina moralnog rezoniranja među mladim sportašima u odnosu na nesportaše, osobito kod dječaka. To se objašnjava usmjerenošću na sebe, tipičnom za kompetitivne situacije koje dominiraju u sportu, a povezuje se i s povećanom tolerancijom agresije i većom sklonošću agresivnom ponašanju. Trener u ovom segmentu može koristiti neke metode s ciljem usvajanja prikladnijih ponašanja i preuzimanja odgovornosti za slijeđenje pravila. Najnepoželjnija (iako često korištena u praksi) je metoda pokazivanja moći koja uključuje naredbe, prijetnje ili čak tjelesnu silu. Najprikladnija je metoda indukcije koja uključuje razgovor u kojem se mladom sportašu objašnjava zašto su neki postupci zabranjeni, te se ukazuje kako je neki postupak mogao dovesti do štete ili neugode drugoj osobi, što izaziva osjećaj krivice. Također, kroz jasan i transparentan sustav pravila ponašanja na treningu i natjecanju, koji unaprijed definira poželjna (npr. suradnja, briga za suigrače) i nepoželjna ponašanja (npr. agresivnost), te ističe načela fair-playa, trener može djelovati na razvoj moralnih vrijednosti. Kao i u svakom segmentu odgoja, da bi ovaj utjecaj bio snažniji, nužna je dosljednost i osobni primjer.

IMG_2783

Poticanje razvoja socijalnih vještina djece sportaša

Socijalne vještine podrazumijevaju sposobnost uspostavljanja i zadržavanja zadovoljavajućih odnosa sa vršnjacima i odraslima, te korištenje tih interakcija za vlastito napredovanje. Dobro razvijene socijalne vještine podrazumijevaju:

– dobru regulaciju emocija – sposobnost da se na odgovarajući i društveno prihvatljiv način emocionalno reagira na zahtjeve neke sportske situacije (npr. obuzdavanje ljutnje na terenu),

– socijalna znanja i sposobnost razumijevanja drugih – podrazumijeva poznavanje socijalnih pravila grupe kojoj pojedinac pripada, tj. sposobnost predviđanja tuđih reakcija i razumijevanja tuđih osjećaja (npr. usklađivanje vlastitog ponašanja sa ponašanjima drugih, pronalaženje zajedničkog jezika),

– socijalna umijeća – sposobnost prikladnog uključivanja u aktivnost ili razgovor drugih; posvećivanje pažnje drugima,

– socijalne karakteristike pojedinca – različita stabilna ponašanja ili navike karakteristične za pojedinca (npr. ljubaznost, suosjećajnost; svadljivost).

Trener u ovom segmentu neposredno i posredno djeluje na socijalni razvoj djece sportaša. Jedan od osnovnih uvjeta koji predstavljaju ‘plodno tlo’ za ovaj tip djelovanja je odnos povjerenja sportaša i trenera, ali i trenenerov autoritet. U tom slučaju postoje preduvjeti za iskrenu komunikaciju, razvija se međusobno poštovanje i briga za dobrobit drugog.

IMG_6462

15 savjeta roditeljima čija su djeca natjecatelji

Pročitajte samo neke od naših savjeta roditeljima! Dakako, savjeti su upućeni svima, a posebno onima koji žele raditi na sebi i mijenjati sebe i svoj odnos s djetetom u svrhu napretka. Savjeti koji su pred vama nisu nimalo lagani niti lako izvedivi. Zapamtite da smo svi sastavljeni od krvi i mesa, te većina roditelja želi najbolje svome djetetu, no iz dobrih namjera ne nastaju uvijek dobre stvari. Velika većina od nekoliko desetaka tisuća djece koje se bavi nekim oblikom sporta u Hrvatskoj, neće postati profesionalni sportaši. No, ovaj podatak ne sprječava da postanu kvalitetni ljudi koji su kroz svoje bavljenje sportom naučili veoma važne životne lekcije. Vaša podrška na tom putu može biti neizmjerna.

  1. Uloga roditelja u sportu je podrška u ostvarivanju ciljeva. Podrška znači biti tu za potrebe djeteta ali ne prelaziti granice. Vaša podrška je ono što gradi odnos roditelja i djeteta.
  2. Financijska i tehnička potpora vaš su zadatak, ostalo je uloga trenera.
  3. Nema potrebe stalno i za svaku sitnicu komunicirati s trenerima, pustite ljude koje ste odabrali da zarade svoj kruh. Nastojte prihvatiti da je većina trenera ipak veći stručnjak nego što ste vi sami.
  4. Vaš zadatak je i briga oko roditeljske uloge van sporta. Vaše dijete nije samo plivač, nogometaš, košarkaš, tenisač… ono je i učenik, prijatelj svojim prijateljima i vaš sin ili kćer. Odgoj i sudjelovanje u njegovom razvoju u potpunosti je vaša odgovornost.
  5. Rasteretite dijete kada brine o sportu… slušajte, ali ne nužno davati savjete tipa “Pazi da ne…Nemoj ili ne smiješ…Samo pazi da…” Prepustite taj dio treneru.
  6. Davanje zadataka i postavljanje ciljeva prije natjecanja…usmjeravanje na to kako se treba pripremiti za natjecanje i analize natjecanja (što je dobro, a što nije) zadatak je trenera a ne vas.
  7. Sport je drugačiji, a vi kao roditelji niste uvijek stručnjaci. Vi ste stručnjaci u roditeljstvu, a djeca su “stručnjaci” u sportu. Ponekad morate prihvatiti da dijete zna više od vas bez obzira na godine. Nitko ne voli da mu netko tko zna manje od njega govori što i kako raditi – bez obzira je li to istina ili ne.
  8. Nemojte se zavaravati da ste objektivni po pitanju svog djeteta. Nitko ne može biti objektivan kada je u pitanju vlastito dijete!
  9. Ne etiketirajte dijete samo na jednu ulogu. Npr. “Ti treniraš tenis, nogomet, taekwondo …” Vaše dijete najvjerojatnije nije još ništa od toga osim ako se time profesionalno bavi. Vaše dijete je Marko/Marina i trenira: trenira tenis, nogomet, taekwondo. Što ako vaše dijete ne uspije u svom sportu ili se odluči prestati baviti njime. Koja uloga mu onda preostaje?
  10. Suzdržite se od tješenja ili analize nakon natjecanja. “Pa bilo je dobro… Nije loše… Bravo, bilo je odlično…Činilo mi se da daješ sve od sebe…” Vaše viđenje može i ne mora biti točno. Mnogo bitnije od vašeg viđenja jest kako vaše dijete procjenjuje svoje natjecanje. Razgovarajte i pitajte svoje dijete.
  11. Nakon lošeg natjecanja ne uvjeravajte dijete u suprotno već samo budite podrška, potičite dijete na razgovor s trenerom. Vi možete biti i bivši profesionalni sportaš sporta kojim se vaše dijete bavi, ali ono neće jednako prihvatiti isti savjet vas i svog trenera.
  12. Nakon dobrog natjecanja ne uvjeravati, samo čestitati i biti iskreno sretan, eventualno pitati što je rekao trener.
  13. Suzdržite se “lažnog” ohrabrivanja: “Ti si najbolji… Pobjediti ćeš… Bolji si od svih… Igraj za inat.” To najčešće nije istina, a dijete je toga često puta i svjesno.
  14. Prije natjecanja izbjegavajte bilo kakva pitanja o formi i rezultatima (smirite znatiželju) i radije slušajte svoje dijete. Vaša involviranost ponekad više šteti nego što koristi.
  15. Za vrijeme meča, vaša jedina uloga je podrška i bodrenje. U tom trenutku djetetu ne trebaju nikakvi savjeti niti ima kapaciteta prihvatiti ih. Dijete najčešće zna kada je napravilo nešto pogrešku i nije mu potrebno to dodatno istaknuti. Ono primjećuje vaš govor tijela i vašu energiju. Ne dopustite si da za vrijeme meča traži i vaše odobravanje svoje igre.
    IMG_4217

logo